Okrugli stol čiji je gost bio savezni pravobranitelj za osobe s invaliditetom Republike Austrije dr. Erwin Buchinger organiziran je u suradnji Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Uredom izaslanika za rad, socijalne poslove i zaštitu potrošača pri Veleposlanstvu Republike Austrije. Prezentaciji iskustava dvaju pravobranitelja na području zaštite osoba s invaliditetom u Republici Austriji i Republici Hrvatskoj nazočilo je 40-ak predstavnika saveza osoba s invaliditetom i nadležnih institucija, a među ostalim i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik, saborska zastupnica Ljubica Lukačić i državna tajnica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Dorica Nikolić.
Uvodna izlaganja održala je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Republike Hrvatske Anka Slonjšak, mag. Gero Stuller, izaslanik za socijalne poslove saveznog Ministarstva za rad, socijalne poslove i zaštitu potrošača, Republike Austrije pri Veleposlanstvu Republike Austrije te državna tajnica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Dorica Nikolić. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak je uvodnom riječju otvorila Okrugli stol navodeći u kratkim crtama zadatak Ureda i instrumente iz djelokruga rada. Govorila je o radu Ureda u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i preporukama ureda. Istaknula je da nam Konvencija daje pravo da iz dana u dan sukladno gospodarskim mogućnostima države tražimo veću razinu prava za osobe s invaliditetom, ali isto tako moramo reći da su zahvaljujući njezinom potpisivanju dosad napravljeni pozitivni pomaci kako bi sve osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju s optimizmom mogla gledati u budućnost. U drugom dijelu osvrnula se na primjenu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom te usklađivanje zakonodavstva RH .
Gđa. Dorica Nikolić, državna tajnica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi istaknula je kako će do kraja srpnja 2010. g. biti donesena jedinstvena lista oštećenja i jedinstveno tijelo vještačenja. Istaknula je i potrebu otvorene koordinacije i uključivanja različitih tijela, udruga, lokalne i područne samouprava na rad prilikom donošenja propisa.
U središnjem dijelu skupa Dr. Erwin Buchinger, savezni pravobranitelj za osobe s invaliditetom Republike Austrije govorio je o djelatnosti pravobranitelja za osobe s invaliditetom i primjeni Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u Republici Austriji.
Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Republici Austriji imenuje ministar za rad, socijalne poslove i zaštitu potrošača na mandat od 4 godine dok u Hrvatskoj pravobranitelja imenije Sabor na mandat od 8 godina uz uvijet stranačke neovisnosti. U svakoj austrijskoj pokrajini postoji regionalni pravobranitelj za to područje. Savezni pravobranitelj je samostalan i neovisan u svom radu, a zadaća mu slično kao i u Hrvatskoj da savjetuje osobe s invaliditetom koje su diskriminirane, provodi istraživanja o položaju osoba s invaliditetom, savjetuje ih o načinima ostvarivanja njihovih prava, surađuje s važnim akterima, izrađuje godišnji izvještaj i daje preporuke. Godišnje odrađuje oko 1000 savjetovanja i telefonskih razgovora, a u Uredu ga podržava 5 suradnika.
Najvažniji propisi kojima se rukovodi u svom radu su UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, EU smjernice 2000/78, Ustav Republike Austrije čl.7, Zakon o osobama s invaliditetom, Zakon o jednakosti osoba s invaliditetom te Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Prema iskustvima pravobranitelja, u Austriji je najveći problem osoba s invaliditetom diskriminacija na radnom mjestu i to prilikom oglašavanja radnih mjesta, davanja otkaza, premješanja, u uvjetima rada i prekvalifikacija. Potom slijedi diskriminacija u svakodnevici, kod korištenja javnog i privatnog prijevoza, parkirališta za osobe s invaliditetom, postojanje barijera u stambenom prostoru, u turizmu, kulturi i slobodnom vremenu, ostvarivanju zdravstvene zaštite, nedovoljne pristupačnosti (novim) medijima i u školovanju.
Uz područje tržište rada, školovanja, stanovanja i pristupačnosti, osobe s invaliditetom u Republici Austriji diskriminirane su u području zdravstva, imaju teškoća u ostvarivanju prava na pomoć i njegu dok se osobe oštećena sluha pritužuju na pozadinsku glazbu u javnim prostorima te nedostatno korištenje znakovnog jezika i titlovanja.
Republika Austrija ima 8,3 milijuna stanovnika i 4 milijuna zaposlenih i ostalih primatelja dohodaka. Prema evidenciji 64.000 je osoba s invaliditetom koje su zaposlene. Postotak nezaposlenosti kod osoba s invaliditetom je 9,1%, prema 7,2% opće nezaposlenosti.
Zakonski je u Austriji regulirana samo integracija u osnovnim školama. 50 % djece s teškoćama u razvoju školske dobi pohađa specijalne škole. Pravno nije regulirano područje srednjoškolskog obrazovanja.
Na području stanovanja postoji 9 različitih zakona o poticajnom stanovanju. Prema zakonu, ne smiju postojati stepenice na koje nije moguće staviti rampe. Međutim, premali broj javnih ustanova je prilagođen osobama s invaliditetom.
Nedostatna je informacijska podrška za osobe s invaliditetom, a od državne televizije se traži da poveća broj emisija koje prevode prevoditelji za znakovni jezik.
Na području zdravstva važan je podatak da je samo 9% liječnika educirano za primanje osoba s invaliditetom.
Institut osobnog asistenta u Austriji se ne provodi dovoljno brzo, a ne primjenjuje se na one osobe koje su lišene poslovne sposposobnosti. Postoji velika potreba za poduzećima koja se bave davanjem asistenata.
Na području pristupačnosti javnog prijevoza problem je što 50% željezničkih kolodvora nije prilagođeno osobama s invaliditetom dok je podzemna željeznica u potpunosti prilagođena.
Austrija još nije izradila nacionalnu strategiju za provođenje Konvencije UN-a.
Nakon izlaganja Austrijskog pravobranitelja pozvani su sudionici na postavljanje pitanja i diskusiju.
Predsjednica HUPT-a gđa. Mandica Knežević postavila je austrijskom pravobranitelju pitanje o austrijskom Zakonu o osobama s invaliditetom, odnosno je li on strukturiran kao američki zakon o osobama s invaliditetom na što je odgovor bio potvrdan. Na pitanje o osobnom asistentu dobili smo pojašnjenje da trenutno u Austriji 350 osoba rade kao osobni asistenti pod nadležnošću Ministarstva socijalne skrbi i asistenti su na radnom mjestu, dok ih je oko 300 pod nadležnošću regionalnih centara u i pomažu integraciji osoba s invaliditetom u ostalim životnim područjima izvan radnog mjesta.
Asistencija je omogućena samo osobama s tjelesnim oštećenjima a ne i osobama sa duševnim smetnjama i intelektualnim oštećenjima. Veće oštećenje zahtijeva veću asistenciju. U različitim pokrajinama asistencija je različito uređena pa postoje velike razlike: u Beču koji je najrazvijeniji veća je i razina pokrivenosti uslugama osobne asistencije dok je primjerice u Tirolu asistenata vrlo malo.
Predstavnicu SOIH-a gđu. Maricu Mirić zanimala je primjena ICF-a u Austriji na što je odgovor bio da se ICF još ne primjenjuje.
Gđa. Mirjana Juriša iz Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih osoba pitala je tko financira prevoditelje za znakovni jezik i gdje se oni obrazuju. Austrija je prije nekoliko godina uvela znakovni jezik u Ustav kao priznati jezik. Do 2004. troškovi prevoditelja za znakovni jezik refundirali su se preko Ministarstva socijalne skrbi. Od 2004. onaj tko koristi prevoditelja za znakovni jezik mora podmiriti troškove prevoditelja. Znakovni jezik je ustavno priznat, međutim potrebno je donošenje zakona. Za školovanje prevoditelja postoji udruga prevoditelja za znakovni jezik koja određuje propise za standarde obrazovanja za prevoditelja. Udruga također ispituje polaznike i daje svjedodžbe.
Gđa. Mirjana Zećirević iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pitala je o iskustvima Republike Austrije u socijalnom poduzetništvu kao jednom od oblika rješavanja problema zapošljavanja.
U Austriji postoje 2 institucije koje su nadležne za zapošljavanje osoba s invaliditetom. To je Zavod za zapošljavanje, a 2000. g. dodatno je osnovan Savezni ured za socijalna pitanja koji isključivo provodi mjere za osobe s invaliditetom kroz individualne poticaje. Sva poduzeća u Austriji (i privatna ne samo državna) imaju obvezu zapošljavati osobe s invaliditetom i to tako da na svakih 25 zaposlenih trebaju zaposliti najmanje jednu osobu s invaliditetom koja je definirana kao osoba s najmanje 50% oštećenja prema potvrdi koju izdaje Ministarstvo socijalne skrbi. Poduzeća plaćaju određenu naknadu ukoliko neće zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom. U Austriji postoji zaštita osoba s invaliditetom od davanja otkaza prema kojem poslodavac prije nego da otkaz takvom radniku mora dati zahtjev odboru za socijalna pitanja, te obrazložiti zašto se želi dati otkaz. Godišnje se troši 70 milijuna eura na unaprjeđivanje integracije na otvoreno tržište rada. Ukoliko to nije moguće, osobe se zapošljavaju u zaštitne radionice.
Gđa. Jasminka Sučec iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom izjavila je da je problem u Hrvatskoj što Fond nema svoj račun pa ne može kontrolirati koji poslodavci su uplatili kazneni doprinos, a koji nisu.
Gđa. Tanja Opačak iz Ureda pravobraniteljice za djecu postavila je pitanje o trajnom oslobođenju djece s teškim teškoćama u razvoju od školovanja. U Austriji dijete koje nije sposobno pohađati školu ima mogućnost kućne nastave, a ukoliko nije sposobno pratiti nastavu može se potpuno osloboditi kao što je u slučajevima djece koja su u komi, odnosno u vrlo rijetkim i iznimnim slučajevima.
G. Vojin Perić, Predsjednik Hrvatskog Saveza slijepih pitao je o statusu brailleovog pisma u Austriji. Slijepe osobe na radnom mjestu moraju imate materijale na brailleovom pismu. Što se tiče financiranja udruga, djelomično ih financira država, a krovna udruga osoba s invaliditetom dobiva 100 tisuća eura od države, a država zauzvrat očekuje pružanje određenih usluga od strane udruge.
Zaključeno je da je ovakva suradnja između dva pravobraniteljska ureda veoma dobra i korisna posebice u cilju prenošenja međusobnih znanja i iskustava. Austrijski pravobranitelj za osobe s invaliditetom je pozvao pravobraniteljicu da ga posjeti u Austriji u što skorije vrijeme kao nastavak međusobne dobre suradnje.
Nakon okruglog stola uslijedio je kraći sastanak austrijskog pravobranitelja i hrvatske pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i zaposlenika njezina Ureda na kojem su razmjenjena iskustva o načinu rada i praksama dvaju ureda.